O školskom nasilništvu govorimo u situacijama kada jedan ili više učenika uzastopno ili namjerno uznemiruje, napada ili povređuje drugogo učenika koji se pritom ne može odbraniti. Nasilništvo može biti direktno ili indirektno. Ukljčuje ruganja, vrijeđanje, ponižavanje, kritiziranje, naređivanje i dominiranje (psihološko i verbalno zlostavljanje) te naguravanje, čupanje i udaranje (fizičko zlostavljanje). Indirektno nasilništvo se teže uočava i uključuje, npr. namjerno isključivanje učenika iz grupnih aktivnosti ili ogovaranje (psihološko zlostavljanje).

Školsko nasilništvo se najčešće događa u prostorima koji su izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba (hodnici, dvorišta, igrališta, školski WC-i, prostor oko škole, itd.). može se događati i u razredu, pred drugim učenicima koji zbog straha, nedostatka saosjećanja ili nezainteresiranosti najčešće neće priskočiti u pomoć žrtvi nasilničkog ponašanja.

Žrtve školskih nasilnika najčešće su djeca ili tinejdžeri koji zbog nečega odskaču od drugih (npr. zbog imena, veličine, religije, nošenja naočala, porodice, načina odjevanja, i dr.). To su također vrlo često i novi učenici, mirni i ljubazni učenici, učenici sa nekim hendikepom ili posebnim potrebama, i sl.

Pokazalo se da se žrtve školskog nasilništav teže znaju ”zauzeti za sebe”, imaju manjak sigurnosti u socijalnim odnosima i u traženju pomoći, te manje podrške od nastavnika i drugih učenika, osjećaju se krivima, te smatraju da su na neki način sami krivi za to što im se događa.

Duža i česta izloženost nasilničkom ponašanju dovdi do permanentnog straha, te može, kako žrtvi tog nasilja, izazvati različit posljedice poput usamljenosti, osjećaja depresije i tuge, uplašenosti, nesigurnosti, tjeskobe, niskog samopouzdanja, te razičitih fizičkih simptoma, a poznati su i slučajevi suicida.