Udžbenik Mentalno zdravlje obrađuje aktuelnu problematiku savremnenog društva i prati istraživačke tendencije Svjetske zdravstvene organizacije sa ciljem edukacije, prevencije i promocije zdravih stilova života. Namenjena je studentima društvenih, humanističkih i medicinskih nauka i onima koji u svom socijalno interaktivnom odnosu sa okolinom promovišu multidisciplinarni pristup tretiranju psihipatoloških pojava. Obzirom, da se ova knjiga bavi mentalnim zdravljem a ne eksplicitno svim poremećajima ponašanja, u narednim poglavljima će biti objašnjeni samo najfrekventniji poremećaji i bolesti čija je prevalencija u opštoj populaciji značajna, a sa ciljem da se znanja o njima približe kako studentima, tako i onima kojima to nije primarna stručna i naučna odrednica, čime se u mnogome doprinosi generalnom podizanju svijesti o mentalnom zdravlju.

Proces edukacije je kompleksan, dugotrajan i formatirajući koncept jednog društva. Kao takav, kroz sve epohe je doživljavao fluktuirajuće promjene i u skladu sa historijskim postavkama pozitivno i negativno djelovao na svijest i razvoj integrisane ličnosti. Proces obrazovanja, sa svim svojim pratećim elementima, za svako društvo je progresivni nosilac promjena koji diktira tendenciju razvoja tog društva. Međutim, savremeni tokovi civilizacije, brzina i tempo života i zahtjevi naučne progresije u mnogima državama, pogotovo onim u tranziciji, donose jedan novi pristup razvoju obrazovanja, koji osim pozitivnog ima i svoje negativne konotacije koje se neumitno odražavaju na ličnost mladog čovjeka. Obrazovanje je u ovakvim sistemima direktno i indirektno podvrgnuto ekonomskim i političkim utjecajima, zbog čega je njegova implementacija u kolektivnu svijest otežana, a individualno iskustvo dobija širi društveni značaj i ostavlja prostor mediokritetkoj inkorporaciji u sve sfere društva. Nikada nije bilo teže biti učenik, učitelj u najširem smislu, niti roditelj djece koja pokušavaju da upravo kroz edukacijske procese, ostvare svoje maksimalne potencijale i doprinesu dobrobiti šire društvene zajednice. Između naučnih činjenica, stručne aplikativnosti, logičke intencije i sveopće kreativnosti, često stoje nepremostive prepreke diktirane individualnim sklopom ličnosti koja obrazovanje shvata na sebi svojstven način. U vremenu u kojem je opći sistem vrijednosti poremećen, makijavelizam preuzeo kormilo koncipiranja individue, razlika između „biti ili imati“ postala marginalna a pojedinac izgubio smisao svog postojanja, obrazovanje je postalo tek jedna od društvenih djelatnosti a ne, kao što bi trebalo da bude, okosnica prosperiteta svakog društva. Takav sistem zbunjujuće djeluje i na edukatore i na konzumente cjeloživotnog učenja gdje sa jedne strane imamo prioritet stvaranja kvalitetne akademske zajednice, a sa druge strane nipodaštavanje te zajednice od strane novog sistema vrijednosti koji je često u koliziji sa kompetentnošću i značajem koje znanje kao univerzalna ljudska kategorija treba i mora imati. Zbog svega navedenog, javila se potreba za strukturiranjem jednog ovakvog udžbenika koji bi izdvojio elementarne i osnovne korake edukacijskog procesa i time vratio na početak standardni sistem vrijednosti koji pruža sigurnost i vraća vjeru u neophodnost obrazovanja kao stepenice ka napretku društva.

Udžbenik je oblikovan pitanjima koje akteri edukacijskog procesa najčešće postavljaju tražeći pravi put ka formiranju zdrave ličnosti i zdravog društva u najširem smislu. Korištena literatura je ujedno i preporuka za dalje čitanje svakom studentu u procesu obučavanja, specifična prije svega jer je lako dostupna i što pruža dalju nadgradnju nakon savladavanja elementarnih koraka na dugotrajnom putu traganja za pravim sistemima vrijednosti.

Namijenjena je kako studentima edukacijskih nauka i edukatorima tako i roditeljima sa ciljem da se ličnost od najranijih dana pravilno oblikuje i da se na viši nivo podigne značaj psihološko-pedagoške prakse u radu sa djecom i odraslima. Pisana je u formi udžbenika i priručnika koji bi budućim učiteljima, u najširem smislu riječi „učitelj“, dao neophodna uputstva i ojačao proces donošenja odluka u delikatnim situacijama.

Osnovni cilj udžbenika je akceptirati značaj uloge učitelja za razvoj jednog društva i vraćanje dostojanstva jednoj od najljepših profesija bez koje nijedan čovjek na planeti ne bi mogao da krene na težak put upoznavanja i ostvarivanja sebe.

Menadžment kao interdisiplinarna nauka već decenijama unazad predstavlja okosnicu reformi u savremenim ekonomskim trendovima. Nikada se više stvari za manje vremena nije promjenilo, kako u samom ponašanju svih konzumenata upravljačkog procesa, tako i u kognitivnom, konativnom i emotivnom odnosu individuei zahtjeva posla koji se pred nju postavljaju. Tranzitivne promjene u društvu, globalizacija i centralizacija kapitala, raslojavanje postojećih socijetete, tek su neki od mnoštva konstruktivnih i desktruktivnih tendencija koje dominiraju modernim korporacijskim sistemima. Zbog svega ovoga psihologija postaje nezamjenjiv i dominantan kompas u lavirintu različitih tokova kapitala bez kojeg bi se svaki menadžer lako izgubio.

Knjiga "Psihologija menadžmenta" je kompilacija edukativnih sadržaja, osnovnih pravila konsaltinga i jednostavnih preporuka za sprovođenje i ostvarivanje uspješnog upravljačkog procesa. Bavi se osnovnim psihološkim segmentima u menadžmentu - komunikacijom, poslovnim pregovaranjem, timovima, stresom, mobingom, sagorijevanjem na poslu, konfliktima, motivacijom i emocijama u poslu, pa sve do poslovnog bontona. Pisana je sa ciljem da, još jednom, akcentira značaj znanja, vještina i rada na samom sebi što je, apriori, zadatak svakog menadžera.

Koliko god me trenutna stvarnost demantovala, odgovorno tvrdim da dolazi vrijeme u kojem će znanje i aplikativno obrazovanje imati opšti individualni i durštveni značaj i neće zavisiti od političkog i/ili nepotističkog uticaja. Nauka, tehnologija i menadžment velikom brzinom idu naprijed, a sa sobom vode samo one koji su spremni na promjene, spremni na učenje i razvoj spostvanih vještina i potencijala, one kojima je moć potrebna, ne da bi ostvarili svoje interese, već da bi, prevashodno, dali doprinos sveopštoj produktivnosti i društvenoj odgovornosti ostvarujući time maksimum i za sebe.

Moć bez morala nikada nije bila dugog vijeka, a vrijeme bahatih direktora, vođa i menedžera, čije je samopouzdanje mnogo veće od znanja i kometencija koje imaju, neminovno prolazi. Zato uđite u svijet znanja, nauke, empatije i prosperiteta, ne plašite se promjena i energije koju treba da uložite da bi di promjene došlo i počnite svoj poslovni dan vjerom u uspijeh na koji svaki čovjek, samim tim što je došao na ovaj svijet, ima poptuno pravo.

Stres, anksioznost, depresija i frustracija su nezaobilazna terminologija svakodnevne komunikacije. Stil života rijetko biramo, po pravilu nam je nametnut, prihvatamo ga, slijepo prateći korake koje i sami nesvjesno ubrzavamo težeći nečemu. U toj brzini ne primjećujemo da stvaramo sve veći jaz između potreba, očekivanja i želja. Izjednačavamo ova tri pojma ne ostavljajući vrijeme za razmišljanje šta je naša istinska neophodnost, a šta udovoljavanje konformizmu koji oblikuje svijet oko nas a ne mi sami. Iako svjesni ove činjenice, ne činimo gotovo ništa da siđemo sa tog roller coastera već sa jednog brzo tražimo novi kao da se plašimo da jednog dana, slučajno, ponovo, ne pronađemo nekad doživljeni i davno zaboravljeni mir. Naviknuti na stres i život sa povišenim adrenalinom ubrzavamo do tačke kada nas sopstveni organizam, iznenada, zaustavi. Neki imaju sreće da budu samo opomenuti, a za neke je ta tačka početak kraja.

Sve navedeno je posljedica nemogućnosti da u sve težim životnim okolnostima donesemo važne odluke. Vrijeme provedeno do njenog donošenja je upravo proporcionalno stepenu našeg psihosomatskog kolapsa – što je ono duže, to su posljedice i patologije veće. Da bismo donijeli odluke, a svakoga dana se nađemo bar pred jednom, moramo da prepoznamo simptomatologiju stresa i njegov manifestni i latentni ulazak u naš život. Tek smo nakon toga spremni za promjene, predviđanje potencijalnih zamki i njihovo vješto izbegavanje.

Suočavanje sa stresom počinje upoznavanjem onoga što on suštinski predstavlja, od osnovnog značenja do preporuka za prevazilaženje kao i upoznavanjem sopstvenih kognitivnih obrazaca koji diktiraju disfunkcionalno ponašanje gradeći platformu za psihosomatsku insuficijentnost.

Ova knjiga je još jedan pokušaj savladavanja najvećeg neprijatelja današnjice i potraga za mentalnom ravnotežom, u nama neophodnom, da bismo osjetili zadovoljstvo sobom.