Riječ mobing tek je odnedavno postala sastavni dio upotrebnog vokabulara na ovim prostorima, ali njeno suštinsko značenje u praksi već decenijama egzistira u svim privrednim i društvenim subjektima u kojima je hijerarhija autoritarnosti kao vrijednost postavljena iznad značaja ljudskog dostojanstva. U kulturološkim okvirima poput našeg, u kojima se patrijarhalnost zasniva na gradnji kulta ličnosti sa potrebnim vrijednostima ili bez njih, sasvim je razumljivo da se inferiornost i snishodljivost smatraju potrebnim, a samosvjesnost ugrožavajućim vrijednostima za strukturiranje svih oblika mikro i makro zajednice, počev od porodice pa do države. Na takvom plodnom tlu davno je posijano sjeme sile kojem neostvarene, frustrirane i neintegrisane ličnosti vladaju onima koji pristaju da svoju asertivnost zamijene podobnošću i u izbjegavanju konflikta vide svoju ulaznicu za poslovni mir. Nažalost, taj mir žrtve poslovnog i porodičnog nasilja nikada ne dobiju, a svoje odustajanje od borbe za pravo na dostojanstvo često plate životom.
Postoji oko 45 različitih suptilnih aktivnosti koje se prepoznaju u procesu mobinga, a u različitim kulturama postoje i karakteristična specifična ponašanja. Na primjer, u radnoj okolini izabrana žrtva mobinga ne može doći do riječi, stalno je prekidaju u govoru ili ignorišu kao da ne postoji. Razgovor se naglo prekida u trenutku kada ona ulazi u prostoriju. Žrtva se isključuje iz društvenog života na poslu (npr. zaboravi se pozvati na proslave, zabave, ignoriše se u pauzama). Pojačana je kontrola njene prisutnosti na poslu više ili manje nego što je to uobičajeno u dotičnom okruženju. Žrtva se premješta u kancelariju udaljenu od radnih prostora ostalih kolega. Dobija samo besmislene radne obaveze koje su ispod njenog profesionalnog kvalifikacijskog nivoa, zadatke koje ne može riješiti ili stalno dobija nova i nova zaduženja, a pri tome joj se uskraćuju važne informacije. Žrtva se stalno izlaže kritici, optužuje se za propuste koji se nisu dogodili, za ono što je napasnik krišom namjerno uklonio ili oštetio. Neutemeljeno se obezvređuju rezultati njenog rada. Stalno su prisutne kritike na račun govora, držanja, hoda, oblačenja, izgleda, privatnog života, nacionalnosti, pola, rase i sl. Ponekad se koriste sva moguća sredstva omalovažavanja do glasnog izderavanja i kritike, prijetnji, pismeno i telefonski, što ponegdje prijeđe u teror telefonskim pozivima. Ponekad se događaju i seksualna i fizička zlostavljanja.
Osnovni cilj mobinga nije samo isključenje iz svijeta rada jer se to može postići i npr. jednostranim otkazom ugovora o radu. Ciljevi mobinga su destrukcija i uništenje ličnog, profesionalnog i društvenog digniteta i inegriteta mobirane osobe. Vrlo često žrtve i nakon promjene radnog mjesta ne uspijevaju povratiti svoj lični, profesionalni i društveni integritet.
Mobing predstavlja opštedruštveni i sveprisutni fenomen koji se javlja u institucijama različitog tipa i svaki čovjek može biti izložen terorisanju jednog ili grupe ljudi koji ga okružuju. Teško je dokaziv, te kao takav predstavlja inicijalnu poteškoću kako u dokazivanju njegovog postojanja tako i u primjeni zakonske regulative za njegovo suzbijanje. Jedan od načina kojim se može umanjiti i kontrolisati je permanentna edukacija zaposlenih i kontinuiran terapijski rad sa onima koji potraže pomoć. Sa aspekta primjene zakonske regulative, neophodno je primjenjivati postojeću i transparentno upoznavati javnost o aktivnostima koje se na svim nivoima pokreću radi promjene svijesti uposlenika i zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ličnosti kao i redovno sprovoditi istraživanja po svim organizacijama i institucijama radi tačnog uvida u stanje na terenu i detektovanja onih kojima je pomoć neophodna.
