Skip to content Skip to footer

Ko se može liječiti psihoterapijom?

Psihoterapija je grupa postupaka, procedura i metoda u tretiranju psihičkih smetnji, stanja i poremećaja koja je opšteprihvaćena u okviru psihologije, psihijatrije i medicine gdje se razgovorom između psihoterapeuta i klijenta dijagnosticiraju disfunkcionalnosti nakon čega se intenzivno radi na njihovoj korekciji, što doprinosi uspostavljanju psihičke ravnoteže klijenta. Isključivo se počela primjenjivati kao metod liječenja neurotskih poremećaja u okviru psihijatrije, ali danas je njena primjena veoma rasprostanjena i koristi se u svim oblastima kliničke psihologije i zvanične medicine, kod svih dobnih uzrasta, počev od djece do osoba u dubokoj starosti, kao i u okviru svih bitnih područja čovjekovog života kakve su seksualnost, brak, porodica, akademska dostignuća, radna i društvena uspješnost itd.

Glavni činilac u ovom obliku liječenja  je odnos uzajamnog povjerenja i pozitivnog očekivanja koji se razvija između terapeuta i pacijenta i interakcija između njih u specifičnim okolnostima ili terapijskoj situaciji. Psihoterapija se uvijek primjenjuje sa jasnim i definisanim ciljevima koji zavise od oblika psihoterapije. 

Psihoterapija je prvobitno bila namijenjena liječenju neurotičnih bolesnika, ali se ubrzo proširila i uspješno se primjenjivala na mnoge oblasti u psihologiji i medicini, pa i mnogo šire. U psihologiji i psihijatriji, pored neurotskih poremećaja, koji su glavno područje primjene, psihoterapija je indukovana i u tretiranje poremećaja ponašanja, liječenju poremećaja ličnosti, psihosomatskih poremećaja, poremećaja 

ishrane, seksualnih poremećaja, oboljelih od afektivnih poremećaja, a u oblicima primjenjuje se i kod alkoholizma, narkomanije i psihotičnih poremećaja.

Početak primjene psihoterapije povezan je sa liječenjem odraslih pacijenata, a danas se primjenjuje u svim dobnim uzrastima: kod djece, mladih, odraslih i starih osoba.

Kod djece se psihoterapija koristi s ciljem da se zaustave regresivni psihopatološki procesi i omogući djetetu da krene putevima razvoja i dostizanja adekvatne mentalne i emocionalne integracije ličnosti. Kako je adolescencija kao period specifična i kako su sami adolescenti i njihov svijet, takođe, specifični i psihoterapija mladih mora imati svoje posebnosti i usklađenosti sa psihološkim problemima i karakteristikama adolescentnog životnog doba kao razvojnog perioda.

Najvažniji momenti u psihoterapiji mladih su nastojanja da im se omogući da u potpunosti dožive sebe kao osobu sa sopstvenim mogućnostima i ograničenjima, da sačuvaju i održe osjećanje prisnosti, razumijevanja i povjerenja u druge važne osobe iz svoje uže i šire okoline, da se podstakne proces njihove individualizacije, nezavisnosti i samostalnosti.

Psihoterapija odraslih je oduvijek bila u centru interesovanja i najšire se primjenjuje za mnoga psihička krizna stanja, poremećaje i oboljenja. Osim toga ona se sve više koristi i kao metod u sprečavanju razvoja poremećaja, kao i očuvanju i unapređenju života i radne sposobnosti ljudi. Do skoro se smatralo da psihoterapiju nije moguće koristiti kod 

starih osoba zbog uvjerenja da su mehanizmi suočavanja već oformljeni te da ih je nemoguće  rekombinovati.

Budući da se radi o velikoj zabludi, danas se psihoterapija primjenjuje i kod starih osoba s velikim uspjehom.

Koje osobe i s kojom vrstom smetnji i poremećaja se mogu liječiti psihoterapijom, oduvijek je interesovalo i teoretičare i praktičare, pa se problemu selekcije ili izbora klijenata za psihoterapiju poklanjalo puno pažnje. Smatra se da je psihoterapija namijenjena svim osobama koje imaju smetnje psihološke prirode, koji su svjesni da im je potrebna stručna pomoć i motivisani da ih tim putem ublaže ili otklone, pri čemu žele iskreno i istinito govoriti o sebi i raditi na svom oporavku.

 

Tekst preuzet iz knjige Mentalno zdravlje, autora prof. dr Jasna Bajraktarević

Vaš PsychoPractice tim ❤️