Sindrom profesionalnog sagorijevanja jedna je od najnepovoljnijih posljedica dugotrajne izloženosti profesionalnom stresu. To je progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada kao rezultat frustracija i stresa na poslu.
Sagorijevanje na poslu nije isto što i umor. Umor ne uključuje promjene stavova prema poslu i negativno ponašanje prema klijentima. U najširem određenju to je opšti osjećaj iscrpljenosti koji se može razviti kad osoba istovremeno doživljava previše pritiska i premalo izvora zadovoljstva. Iako je prisutan u svakom poslu, najčešće se veže uz frustraciju, iscrpljenost i cinizam. Naročito su izloženi oni stručnjaci koji dugo rade sa ljudima i koji u svom profesionalnom radu klijentima pružaju nesebičnu pomoć i podršku u rješavanju njihovih psiholoških poteškoća i problema.
Sagorijevanje se često smatra krajnjom posljedicom stresa, a sastoji se od tri specifična psihička stanja:
- Emocionalna iscrpljenost – odnosno osjećaj „iscjeđenosti“ i nesposobnosti da se smogne snaga za sljedeći radni dan ili zadatak, te odsutnost svakog entuzijazma. Emocionalno iscrpljena osoba umorna je od saosjećanja, žali se na osjećaj emocionalne praznine, doživljava se bespomoćnom, opisuje kako nema snage ni za šta, gubi seksualni interes, razdražljiva je, često se ljuti, pretjerano je osjetljiva na podražaje iz okoline (zvukove, svjetla, mirise, toplinu i sl.). Takođe, ima tjelesne poteškoće kao što su bolovi, nesanica, probavne smetnje itd. Neki pak pribjegnu prekomjernoj upotrebi lijekova, alkohola, duvana, stimulirajućih sredstava i sl.
- Depersonalizacija – odnosno uspostavljanje psihološke distance između sebe i drugih, stvaranje osjećaja bezosjećajnosti i cinizma. Depersonalizacija se ogleda promjenom stavova, odnosa i ponašanja prema drugim ljudima. Osoba postaje bezosjećajna, neosjetljiva na probleme drugih ljudi, gubi interes za posao, ne može usmjeriti pažnju na ono što klijent govori, te se grubo i neprimjereno ponaša prema klijentima. Prisutna je tendencija da se u radu s klijentima sve više oslanja na pravila, kućni red ili neke druge „izgovore“ kako bi se izbjeglo istinsko bavljenje klijentovim problemima. Za vlastite greške i neuspjehe okrivljuje klijente, saradnike ili organizaciju.
- Osjećaj ličnog neuspjeha i odustajanja od prijašnjih ciljeva, očekivanja i uzaludnog ulaganja napora. Sagorijevanje na poslu se ogleda smanjenjem efikasnosti i uspješnosti. Polet, oduševljenost i entuzijazam se gube. Motivacija se smanjuje i osobi biva sve teže odlaziti na posao. Smanjen nivo postignuća dovodi do sumnje u vlastite sposobnosti te gubitak samopoštovanja i samopouzdanja. Razvijaju se negativni stavovi prema poslu, ljudima i životu. Osoba postaje rigidna, pruža otpor promjenama, teško se prilagođava.
Mnogi ljudi svoj identitet, vrijednost i samopoštovanje temelje na poslu kojim se bave. Rezultat toga je, nakon izvjesnog vremena, osjećaj umora, iscrpljenosti, frustracije i bespomoćnosti. Moglo bi se reći da je sagorijevanje rezultat interakcije specifičnih organizacijskih uslova, ličnih karakteristika i aspiracija pojedinca. Posljedica je rada u
visokostresnim uslovima i organizacijama, ali i dugotrajne neusklađenosti između individualnih aspiracija i mogućnosti.
Simptomi sagorijevanja se obično pojavljuju nakon dužeg vremena. U početku ih osoba i ne opaža, a ako ih i zapazi, ne smatra ih opasnim, ali i ne shvata da mogu biti prvi znaci sagorijevanja na poslu. Ovo može dovesti do pojave fizičkih simptoma, a dugotrajno i do pojave bolesti. Upravo iz tog razloga lijekovi mogu donijeti samo privremeno olakšanje.
Cilj različitih oblika prevencije stresa usmjerenih na pojedinca je poboljšanje sposobnosti radnika da se suočavaju sa stresnim situacijama. Takvi programi educiraju radnike o prirodi stresa, izvorima stresa na poslu, djelovanju stresa na zdravlje, te ih uči različitim vještinama čija bi primjena trebala redukovati stres tehnikama relaksacije ili tehnikama efikasnog upravljanja vremenom.
Vaš PsychoPractice tim ❤️
