Skip to content Skip to footer

Anksioznost

Anksioznost je neugodna emocija straha i strepnje.  Anksiozni poremećaji dugo vremena su smatrani oblicima neuroza, odnosno velike grupe nepsihotičnih poremećaja okarakterisanih pojavom iracionalnog fluktuirajućeg straha. Anksiozni poremećaji dijagnosticiraju se kad su jasno prisutni subjektivni doživljaji strepnje. Dijele se u šest kategorija: fobije, panični poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, PTSP  i akutni stresni poremećaj.

FOBIJE

Fobije su neutemeljeni strahovi prouzrokovani predimenzioniranjem doživljaja samog straha. Većina takvih fobija se javlja se kod žena, a vrlo često počinju u ranom djetinjstvu. Najranije se javljaju fobije vezane za životinje (oko sedme godine), zatim one vezane za krv (oko devete godine), zube (oko dvanaeste) te klaustrofobije (oko dvadesete godine).

Agorafobija je skup strahova povezan sa javnim mjestima i sa uvjerenjem da na takvom mjestu nakon iznenadnog onesposobljenja na primjer,  ne bi bili u stanju pobjeći ili potražiti pomoć. Agorafobija čini 60% svih fobija otkrivenih kliničkim pregledima. Češća je kod žena, a započinje u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.

Socijalna fobija (socijalni anksiozni poremećaj) je iracionalni strah uslovljen prisustvom drugih ljudi, a može prerasti u iznimno teško i onesposobljavajuće stanje. Pojavljuje se tokom adolescencije. javiti i u naizgled benignim situacijama, tokom opuštanja, spavanja i neočekivanih vrtoglavicu, blaže oblike kompulzivnog provjeravanja, strah od gubljenja razuma i depresiju. Čest je i strah od visine ili zatvorenih prostora.

PANIČNI POREMEĆAJ

Panični poremećaj ogleda se se u iznenadnim i često neobjašnjivim napadima skupa simptoma – otežano disanje, lupanje srca, bol u grudima, osjećaj otežanog disanja i gušenja, mučnina, vrtoglavica, znojenje i drhtanje, snažna nelagoda, krajnji strah i osjećaj prijeteće zle sudbine. Pacijenta često obuzimaju depersonalizacija i derealizacija, osjećaj izbivanja iz vlastitog tijela i nestvarnosti okolnog svijeta, strah od gubitka kontrole ili razuma te strah od umiranja. Panični napadi su učestali, obično jednom sedmično ili češće. Obično traju nekoliko minuta, rijetko nekoliko sati. Katkad su vezani uz specifične situacije.

OPSESIVNO-KOMPULSIVNI POREMEĆAJ

Anksiozni poremećaj u kojem je um trajno preplavljen mislima koje nije moguće kontrolisati ili je osoba prisiljena neprekidno ponavljati određene postupke. OKP pogađa 1 – 3% populacije, obično započinje u ranoj odrasloj dobi, često nakon stresnih događaja kao što su trudnoća, porođaj, porodični sukobi ili problemi na radnom mjestu. Rani početak češći je kod muškaraca i povezan je sa kompulzijama provjeravanja. Kod žena se javlja kasnije i povezan je sa kompulzijama čišćenja. OKP je često povezan sa depresijom, kao i sa anksioznim poremećajima (panični poremećaj i fobije, tj. poremećajima ličnosti).

OPSESIJE su intruzivne i ponavljajuće misli koje su nepoželjne i nekontrolisano se javljaju. Pogođene osobe ih smatraju iracionalnima. Te misli su toliko snažne i česte da ometaju normalno funkcionisanje osobe. Mogu poprimiti oblik dvoumljenja, beskonačnog vaganja 

mogućnosti i neodlučnosti, a bolesnik nije u stanju donijeti zaključak, niti prestati razmišljati o određenom problemu.

Ovakve misli navode ispitanika na uvjerenje da time povećava vjerovatnoću da se to i dogodi.  Iako većina prirodno pojavljujućih opsesija proizlazi internalno, također mogu biti izazvane brzo i eksternalnom stimulacijom, kao npr. pogled na oštre predmete.

KOMPULSIJE

Ponavljano ponašanje pri čemu se osoba osjeća prisiljeno na izvođenje određenog ponašanja da bi ublažilo stres ili spriječilo pojavu neke nesreće. Aktivnost nije realistično povezana sa svojom prividnom namjerom. Često se osoba koja neprekidno ponavlja neki postupak boji loših posljedica prekidanja tog postupka. Kompulzije se ponekad odnose na složene ceremonije koje mogu trajati satima, npr.

izbjegava se neki objekt, ponavljaju se „magijske“ zaštitne mjere kao što je brojanje, izgovaranje brojeva, dodirivanje „amajlije“, provjeravanje. Tipične kompulzije uključuju ekscesivno pranje i čišćenje, provjeravanje, traženje osiguranja i umirenja, skupljanje predmeta i inzistiranje na tome da stvari u određenom redoslijedu ili obliku.

 

Tekst preuzet iz knjige Mentalno zdravlje, autora prof. dr Jasna Bajraktarević

Vaš PsychoPractice tim ❤️